Pamior polski historyk, jaki byŭ ulubiony ŭ Vialikaje Kniastva Litoŭskaje.
U aŭtorak, 26 studzienia 2010 h., u Varšavie pajšoŭ z žyćcia kłasik
Julijuš Bardach naradziŭsia ŭ 1914 h. u Adesie, ale ŭniviersiteckuju adukacyju atrymaŭ u Vilni, dzie byŭ vučniem takich słynnych prafiesaraŭ, jak Stefan Erenkrojc i Hienrych Łaŭmianski. U časy Druhoj cuśvietnaj vajny vajavaŭ u šerahach polskaha vojska ŭ SSSR. U
U svajoj kłasičnaj pracy «Litoŭskija statuty i rymskaje prava» historyk staviŭ pytańnie: «
Jak mahło tak zdarycca, što Vialikaje Kniastva Litoŭskaje dasiahnuła kadyfikacyi [prava] takoha ŭzroŭniu, jakoha nie zdoleła dasiahnuć Karona [Polskaja] dyJakija pryčyny paŭpłyvali na toje, što kraina, jakaja adnak nie ličyłasia tahačasnym jeŭrapiejskim lideram, u halinie zakanadaŭčaj ułady zaniała takoje niezvyčajnaje miesca, navat vyklučnaje, miesca?» Polski historyk siarod adkazaŭ na svajo ž pytańnie ŭkazvaje na svojeasablivaje bahaćcie Vialikaha Kniastva — na jaho etničnuju i kanfiesijnuju raznastajnaść.jakaja-niebudź inšaja dziaržava Uschodniaj i Centralnaj Jeŭropy?
Da kanca svaich dzion Julijuš Bardach zastavaŭsia ŭlublonym u Vialikaje Kniastva Litoŭskaje.