«Katory raz stali śviedkami biespadstaŭnych insinuacyj na adras Ukrainy z boku Alaksandra Łukašenki. Vidavočna, što Alaksandr Łukašenka ŭžo całkam zasvoiŭ šabłony rasijskaj prapahandysckaj rytoryki adnosna pahroz z boku krain Zachadu i Ukrainy ŭ pryvatnaści. Jon razhłaholstvuje ab pryvidnych amierykanskich bazach i łahierach bajevikoŭ u Ukrainie, paralelna pieratvarajučy susiedniuju Biełaruś u sucelnuju vajskovuju bazu Rasii».
Nikalenka adznačyŭ, što mienavita z boku Rasii siońnia idzie asnoŭnaja pahroza dla Ukrainy, Biełarusi i biełaruskaha naroda.
Na jahonuju dumku, zamiest taho, kab vinavacić Ukrainu, Minsku varta zadumacca nad tym, kab zachavać suvierenitet i niezaležnaść Biełarusi, a nie pieratvarycca ŭ prydatak Rasii.
U MZS padkreślili, što Ukraina «nikoli nie ŭmiešvałasia i nie budzie ŭmiešvacca ŭ spravy susiedniaj Biełarusi» i «nikoli nie budzie stvarać nijakich pahroz dla biaśpieki biełaruskaha naroda».
U toj ža čas, adznačyŭ jon, Ukraina «ŭsimi siłami i srodkami budzie i dalej abaraniać svaju svabodu, niezaležnaść i svabodny demakratyčny vybar ukrainskaha naroda na karyść jeŭrapiejskaj i jeŭraatłantyčnaj intehracyi».
Nahadajem, siońnia Łukašenka zrabiŭ niekalki zajaŭ pra susiednija krainy, prymajučy kiraŭnictva siłavoha błoka z dakładam ab stanoviščy na dziaržaŭnaj miažy.
«Ale samaje sumnaje — heta Ukraina. U nas adkryvajecca novy, pa-staromu kažučy, front. My bačym, što jany robiać. Mała taho, što tudy pabiehli našy źbiehłyja, — tam stvarajucca vučebna-trenirovačnyja łahiery va ŭsio bolšaj kolkaści, dzie navučajuć metanakiravana (i nie tolki źbiehłych) rabocie pa Biełarusi, jak kažuć śpiecsłužby», — zajaviŭ Łukašenka.